ŽENSKI SUD - feministiČki pristup pravdi

Srpski   |  English

Ženski sudovi

Šta su Ženski sudovi?
-
Ženski sud je prostor za glasove žena, za svedo­čenja žena o svakodnevnom is­kustvu nepravdi pretrpljenih tokom rata i u miru: na Ženskom sudu žene svedoče o nasilju u privatnoj i javnoj sferi, kao i o organizovanom otporu žena.


Od
institucionalnog do feminističkog pristupa pravdi
-
Institucionalni pravni sistem najčešće ne zadovoljava pravdu, ni na međunarodnom a još manje na nacionalnom nivou. Institucionalni pravni sistem najčešće nije na strani žrtava, čak ni pravična suđenja ne znače pravdu za žrtve.

Institucionalni pravni sistem najčešće ne priznaje niti sankcioniše nasilje nad ženama i svima koji imaju malu društvenu moć, pre svega, ekonomsku i političku.

Zato civilno društvo preuzima odgovornost za pravdu stvaranjem drugačijeg koncepta pravde, stvaranjem alternativnih mehanizama pravde sa feminističkog stanovišta.

Feministički pristup pravdi ne predstavlja negiranje postojećih modela tranzicione pravde, već, između ostalog, podrazumeva: uključivanje dimenzije roda u teoriju i praksu pravde; vidljivost i vrednovanje ženskog otpora patrijarhatu: seksizmu, nacionalizmu, militarizmu; vidljivost ženskog doprinosa procesima pravde,tj. značajnu ulogu feminističkih aktivistkinja u nenasilnom otporu ratu, u procesima poverenja i izgradnje mira, itd.

Ženski sudovi nastaju unutar civilnog društva i društvenih pokreta, pružaju prostor ženama ne samo da svedoče o svakodnevnom iskustvu nepravdi, već i da stvaraju nove koncepte pravde i mira.


Kad su počeli sa radom Ženski sudovi?
-
Prvi Ženski sud organizovan je 1992. godine u Lahoreu, Pakistan. Do sada je organizovano oko četrdeset Ženskih sudova u celom svetu, a najviše u Aziji i Africi.


Kojim pitanjima se bave Ženski sudovi?
-
Ratni zločini nad ženama: prisilno raseljavanje, etničko čišćenje, trgovina ženama, seksualni zločini (silovanje u ratu, nasilna prostitucija, nasilna trudnoća, seksualno ropstvo).

Militarističko nasilje nad ženama i nad celokupnim stanovništvom: svi vidovi naoružanja (konvencionalno i nuklearno), seks industrija oko vojnih bordela; tortura, ekonomske blokade nad civilima.

Nasilje i zločini nad ženama u ime običajnog prava i religije: genitalno sakaćenje, kamenova­nje žena; nametanje načina oblačenja (dress code); diskriminacija žena u pogledu imovinskih odnosa, ugovoreni brakovi, feticid – ubijanje ženskih fetusa.

Ekonomsko nasilje, kršenje radnih prava žena: eksploatacija na radnom mestu, diskriminacija pri zapošljavanju, feminizacija siromaštva.

Nasilja nad ženama u porodici: fizičko, psihološko, seksualno nasilje.

Političko nasilje: nezakonita hapšenja, tortura, otmice, progon, zastrašivanje, kućni pritvor.

Zloupotreba reproduktivnih prava žena: uskraćivanje kontracepcije i zabrana abortusa, prisilna sterilizacija, zloupotreba tela za medicinske eksperimente.

Otpor žena: protiv svih vidova patrijarhalnih nepravdi u privatnoj i javnoj sferi.



Izdvajamo do sada najznačajnije održane Ženske sudove:


Azijski ženski sud o nasilju nad ženama – Lahore, 1992. godine
-
Na ovom sudu su učestvovale žene iz deset azijskih zemalja, a svedočile o zlostavljanju dece, eksploataciji na radnom mestu, silovanju i prisilnoj prostituciji, spaljivanju žena kiselinom, ubistvima žena u ime običajnog prava, itd.

U Deklaraciji iz Lahorea se traži da se vlada Pakistana izvini zbog silovanje žena u Bangladešu koja je organizovala pakistanska vojska za vreme rata 1971. godine; da vlada Japana plati odštetu i i da se izvini preživelim azijskim „ženama za utehu/comfort women“ koje su bile primorane da budu seksualne robinje tokom rata na Pacifiku (1933.-1945.); da specijalni izvestilac UN-a ispita sve slučajeve silovanja, kidnapovanja, kamenovanja i spaljivanje žena u Kašmiru, Avganistanu i Šri Lanki tokom rata i nakon njega; da se ukinu sve forme represivnih zakona kao što su vanredna stanja i zakon o nacionalnoj bezbednosti u regionu; da vlada Burme oslobodi političku zatvorenicu Aung San Su Ći, itd.


Azijski
ženski sud o trgovini ljudima i ratnim zločinima nad ženama – Tokio, 1994.
-
Na ovom ŽS Sud su učestvovale žene iz 16 zemalja Azije i na njemu je formulisana Tokijska deklaracija o ženskim ljudskim pravima. U dokumentu upućenom UN, drugim međunarodnim organizacijama, kao i vladama azijskih zemalja, ženske grupe su zahtevale da se ratni zločini nad ženama i trgovina ženama proglase teškim kršenjima ljudskih prava. Sud je tražio da se okonča ćutanje dugo 50 godina o prinudnom seksualnom ropstvu stotina hiljada “žena za utehu”, koje su držane u vojnim bordelima kao seksualne robinje za potrebe japanskih vojnika. Žene su svedočile o organizovanom i sistematskom silovanju, mučenju, zatvaranju, prisilnom raseljavanju, otmicama, tokom rata na Pacifiku od 1931. do 1945. godine. Sud je proglasio japansku državu odgovornom za ove zločine.


Azijski pacifi
čki sud o žrtvama razvoja – Bangalore, 1995.
-
Sud je okupio dve hiljade lokalnih, nacionalnih i međunarodnih predstavnica.

Žene su svedočile o nasilju novog svetskog poretka – o pogubnom učinku tržišta i neoliberalne kapitalističke ekonomije koja uništava i degradira živote siromašnih, starosedelačkih zajednica, žena. Oko sto domaćih i stranih aktivistkinja i naučnica analiziralo je sva ta pitanja.

Takođe je organizovano veče Žena u crnom, kao i brojni kulturni događaji, večeri poezije, muzike, plesa.


Arapski
ženski sudBejrut, 1995.
-
Prvi Arapski ženski sud organizovale su arapske ženske i organizacije za ljudska prava.

Javnost je prvi put čula dvadeset i pet svedočenja o nasilju nad ženama u arapskom svetu: o nasilju u ratu, okupaciji, fundamantalizmu, genitalnom sakaćenju, prinudnom hranjenju, itd.

Na sudu su čuli i glasovi otpora i presudu porote koja se sastojala od mudrih žena iz arapskog sveta. Žene koje su učestvovale u ovom sudu odlučile su da stvore više stalnih struktura ŽS u arapskom svetu.


Mediteranski forum o nasilju nad ženama – Kazablanka, 1999
.
-
Na ovom forumu su svedočile žene o nasilju tokom oružanog sukoba, kao i političke zatvorenice iz Libana, Palestine, Alžira, Kosova i bivše Jugoslavije. Program Foruma bio je podeljen u šest sesija: militarizacija tela i duha, etnicitet, teritorije i zemljišta, nasilje nad ženama, otpor i restitucija; budući planovi i nove vizije ženskog suda, novi koncept pravde.


Svetski
sud žena za mirKejptaun, Južnoafrička Republika/JAR, 2001.
-
Na ovom ŽS, održanom u zgradi parlamenta JAR-a je učestvovalo oko 4.000 žena i muškaraca iz Južne Afrike, kao i iz više od 60 zemalja. ŽS su prisustvovali visoki/e funkcioneri/rke Južnoafričke Republike, što je ujedno bio pokazatelj jasne političke podrške državnih institucija, a time i značaja takvog događaja po južnoafričko društvo.

Slušali su svedočanstva 40 žena o nasilju, ali i o otporu nasilju. Svedočenja su se odvijala u okviru pet tema, koje su pokrivale razne aspekte nasilja odnosno rata nad ženama: ratovi kao genocid, ratovi bez granica, ratovi protiv civilizacija, ratovi protiv žena, ali i svedočenja o glasovima otpora. Na ovom sudu učestvovale su žene sa prostora bivše Jugoslavije, kao svedokinje i kao svedokinje-ekspertkinje.


Svetski ženski sud protiv rasizma – Durban, 2001.
-
Svetski ženski sud protiv rasizma održan je na Forumu NVO na Svetskoj konferenciji UN protiv rasizma u Durbanu. Na ovoj konferenciji organizovana su dva velika događaja: Ženski sud o rasizmu, na kome su izmedju ostalih učestvovale aktivistkinje Ana Kurtić i Slavica Vasić iz Srbije, koje su govorile o diskriminaciji Romkinja, Ženski sud o diskriminaciji žena, na kome su izmedju ostalih govorile Žarana Papić (Srbija), Vjosa Dobruna (Kosovo), Memnuna Zvizdić (BiH) i Biljana Kašić (Hrvatska).


Afri
čki ženski sud o siromaštvu – Njujork, 2007.
-
Sud je održan u zgradi UN, u okviru aktivnosti Svetskog socijalnog foruma.

Ovaj sud se fokusirao na krajnje negativne učinke neoliberalne ekonomnske globalizacije. Specifična svedočenja su se odnosila na rodno zasnovano nasilje, rat i oružane sukobe, siromaštvo, dugove, genitalno sakaćenje i druge forme kulturnog nasilja nad ženama. Svakoj sesiji prethodio je snažan vizuelni i poetski iskaz, kao i svedočenje svedokinja - ekspertkinja – koje su zajedno dali kontekst svedočenju žena.


Indijski ženski sud o mirazu – Bangalore, 2009.
-
Dve hiljade žena je učestvovalo organizaciji ovog suda. Na šest okruglih stolova učestvovalo je oko dve stotine žena koje su govorile o mirazu i drugim oblicima nasilja nad ženama. Porota je bila sastavljena od akademkinja, aktivistkinja i umetnica koje su međusobno podelile svoja iskustva i slušale svedočenja žena. Ovaj sud je organizovan iz zabrinutosti zbog povećanog nasilja u vezi sa mirazom kao vidom nasilja kojem je izložen sve veći broj mladih žena. Prema nezvaničnim procenama, (jer zvanični broj ne postoji) dvadeset i pet hiljada žena godišnje u Indiji izvrše samoubistvo jer ne mogu da sakupe novac za miraz. U pomenutu brojku nisu uključene žene koje su preživele nasilje, ali su za ceo život emocionalno, psihički i fizički uništene.



 

Veles
do sada je održano preko 40 ženskih sudova u svetu
© copyleft 2012, Ženski sud za bivšu Jugoslaviju
kreacija sajta: t-raid i škart